Šta je to Leptin i Zašto je Tako Važan za Mršavljenje

Mnoge popularne dijete, počev od Atkinsa, su bile usmerene na pokušaj da se kontroliše insulin, a to je hormon koji je najpoznatiji kao regulator šećera u krvi, ali čija prvenstvena uloga zapravo je skladištenje viška energije u obliku masnog tkiva. Ali stvari se mogu posmatrati i sa šireg stanovišta. Pravo pitanje je šta je to što kontroliše insulin?

Odgovor je hormon pod nazivom leptin.

Leptin igra ogromnu ulogu u pokušajima da oslabite zato što reguliše potrošnju energije, apetit i pokretljivost. Što je možda i najvažnije, leptin, pod uslovom da njegova signalizacija funkcioniše kako treba, šalje STOP signal mozgu onog trenutka kada ste pojeli dovoljno hrane da zadovoljite potrebe svog tela za energijom.

Leptin je otkriven relativno kasno, 1994. godine i od tada je počeo da pruža odgovore na neke od najkonfuznijih aspekata mršavljenja. Sa praktičnog stanovišta, problem je još veći zbog toga što pošto je otkriven tako kasno, mnogi zdravstveni radnici i nutricionisti starije generacije nisu ni čuli za njega.

Leptin se proizvodi od strane samih masnih ćelija u telu. Što je više masnog tkiva, odnosno što ste gojazniji, to se više leptina oslobađa u krvi. Problem je što ako ste gojazni već neko vreme, ogromne količine leptina cirkulišu vašim telom već dosta dugo, i vi ste postali rezistentni (neosetljivi) na leptin. To znači da se vaš mozak neprestano bombarduje leptinom i ne može više da razaznaje signal da je stomak pun i da vašem telu ne treba dodatna energija.

To dovodi do tromosti i neaktivnosti, do debljanja i nesposobnosti da se utoli glad. Leptin je na vrhu kaskade hormona i kontroliše insulin. Rezistenca na leptin takođe pretskazuje i insulinsku rezistencu, što znači leptin može da igra ulogu u kontroli osetljivosti na insulin. Kada dođe i do same insulinske rezistentnosti, to vodi do gojaznosti i tipa 2 dijabetesa.

Postoji nekoliko faktora kako se može uticati na leptin. Ako konzumirate mnogo hrane bogate ugljenim hidratima ili toksičnim lecitinima, to može dovesti do leptinske rezistencije. Konzumiranje hrane bogate fruktozom isto tako dovodi do leptinske rezistencije i povećava nivoe triglicerida u krvi. Trigliceridi sprečavaju pokretljivost leptina i sprečavaju njegov dolazak do hipotalamusa, što je deo mozga koji treba da primi leptinski signal da bi zaustavio glad.

Ako ograničite unos ugljenih hidrata, fruktozu i eliminišete toksine iz hrane vremenom će se resetovati leptinski nivoi i moći ćete lakše da oslabite. Tada ćete osećati glad samo kada vašem telu zapravo treba hrana.

Smanjenjem ugljenih hidrata, toksina i fruktoze u hrani kao i povećanje unosa zdrave masnoće može doprineti da se smanje upale u vašem telu i da se resetuju nivoi leptina i ostalih korisnih supstanci u telu.

Osetljivost na leptin i rezistentnost na leptin određuju celokupnu energetsku ravnotežu. Ni jedan živi sistem ne može da se održi bez kontrole nad energetskim metabolizmom. Leptin signalizira hipotalamusu šta 20 000 milijardi ćelija vašeg tela trebaju. Važno je napomenuti da se leptin dobija od majčinog mleka nakon rođenja. On se odmah transportuje i ispunjava hipotalamus i reguliše sve aspekte metabolizma energije, hormonalni status, čak i stvaranje ćelija.

Leptin kontrolliše količinu energije koja se generiše unutar svake ćelije od strane mitohondrija. To je neka vrsta fotosinteze unutar životinjske ćelije. Sunčeva svetlost igra ogromnu ulogu u oksidativnoj fosforilaciji. Takođe ovde ogromnu ulogu igra i san.

Sunčeva svetlost i leptinski signali su povezani jedno za drugo preko hipokretin neurona u lateralnom delu hipotalamusa u mozgu. Ovih neurona ima malo, i verovatno su se razvili u kasnijim fazama evolucije. I zbog toga, podložni su greškama u signaliziranju. Šta bi se desilo kada bi svi oblici energije na Zemlji prestali da postoje preko noći? Život bi bio dramatično narušen i došlo bi do brzih promena. Kada leptin ne radi kako treba, to se dešava na ćelijskom nivou.

Ako dođe do upale na ćelijskom nivou, to je kritičan proces. Dešava se nešto slično kao kada vatra zahvati kući. Što je veća upala, to je veća vatra. Upala se dešava na više nivoa. I danas se čini sve više da su upalni procesi osnova gojaznosti, bolesti starenja i ćelijske smrti.

Mozak i creva su povezani na nekoliko načina. Glavni autoput koji vodi unutar i van čovekovog organizma je probavni sistem. Mozak oseća ovaj sistem čak i pre no što hrana dotakne jezik putem svojih čula. Signali se odmah šalju leptinskim receptorima da počnu probavu i da procene dijetetsku vrednost hrane i kako će ona uticati na energetski balans u telu. Skoro ceo probavni sistem je vezan za vagus nerv koji obezbeđuje ovu povratnu vezu.

Mozak ima dva načina da kontroliše stvari: jedan je direktna veza (nervi) a drugi kontrola putem izlučivanja hormona širom tela.

Leptin signalizira nutritivni status celog tela, metabolički status i endokrini status mozgu u svakom trenutku. Sa svoje strane mozak koristi lepin da bi regulisao ukupnu glikemijsku situaciju, energetsku ravnotežu, i endokrinu funkciju u svim sistemima tela. Iako nema direktnu vezu sa svim ćelijama, mozak koristi leptin da bi znao šta se dešava sa 20 000 milijardi ćelija u našem telu.

Leptin se pravi od masnih ćelija našeg tela ali mi nismo rođeni sa leptinom u nama. U početku ga dobijmo preko majčinog mleka. Ovaj početni lepin odmah ide u naš hipotalamus da podesi leptinske receptore koji kontrolišu apetit i ishranu. Biologija leptina je veoma kompleksna i još uvek se ne razume u potpunosti.

Insulin je samo jedan od perifernih igrača koji je pod uticajem leptinskih receptora. Da bi neko postao rezinstentan na insulin, najpre mora da ima problem sa leptinom. Leptin ulazi u mozak preko hipotalamusa. Hipotalamus povezuje mozak sa celokupnim endokrinim sistemom, sa svim mogućim hormonima. Mozak osobe koja je rezistentna na leptin ne može da zna koji je njen energetski status.

Koštano tkivo je neprestano aktivno i mora da se prilagođava promenama što zahteva energiju. Zato je leptin bitan i za fiziologiju kostiju. Rezistencija na leptin uvek prethodi razvoju osteoporoze. Žene koje su rezistentne na leptin takođe imaju poteškoću da ostanu u drugom stanju. Leptinska rezistencija takođe vodi u niske nivoe vitamina D.

Kako je moguće resetovati leptinsku senzitivnost? Ovo je takođe bitno ako želimo da se hranimo zdravo i da doživimo dugovečnost. Videli smo da je energetski metabolizam kritičan za život, a leptin je veoma visoko pozicioniran na ovoj skali. Kod ishrane je veoma bitno ograničniti upalne procese, što u prevodu znači:

  • smanjiti izvore omega 6 masnih kiselina u hrani koju unosimo,
  • povećati izvore omega 3 masnih kiselina u hrani koju unosimo,
  • povećati unos zdravih masnoća
  • smanjiti ili ukinuti unos fruktoze,
  • smanjiti ili ukinuti unos šećera i žitarica,
  • smanjiti ili ukinuti unos skroba i složenih ugljenih hidrata kao i integralnih žitarica,
  • smanjiti vrste hrane koje dovode do gubitka nutritivnih materija u crevima.

Još neki saveti za uspešno resetovanje leptina (za više informacija o ovim savetima pogledati link na kraju teksta):

  • uskladiti ritam uzimanja hrane sa biološkim 24-časovnim ritmovima.
  • uvesti ne više od tri obroka dnevno, sa razmakom od 4 do 5 sati između njih.
  • izbaciti sve užine između obroka (uprkos čestim savetima tog tipa).
  • neka prvi obrok bude sat vremena nakon ustajanja.
  • neka prvi obrok bude najobilniji i neka sadrži oko 50 grama proteina (100 grama mesa, na primer, ima u proseku oko 25 do 30 grama proteina).
  • neka poslednji obrok bude 4 do 5 sati pre odlaska u krevet, što znači ne kasnije od 18 ili 19 časova.

Ovaj članak je pripremljen na osnovu informacija sa sajta Dr. Krause-a. Za više informacija o tome kako promeniti način ishrane da biste sproveli proceduru resetovanja leptina možete pogledati sajt doktora Jack-a Kruse-a (na engleskom). Doktor Kruse je neurohirurg i direktor kompanije Optimized Life.