Orašasto Voće i Sadržaj Masnoća u Njemu

Orašasto voće је bogato polinezasićenim masnim kiselinama, a veći deo ovih polinezasićenih kiselina je u obliku Omega-6 masnih kiselina, koje su nepovoljnija varijanta. Zašto?

Zato što Omega 6 kiseline lako oksidiraju, nestabilne su u kuvanju, lako se kvare u skladštima. Zahvaljujući dotacijama vezanih za proizvodnju biljnih izvora omega 6 masnih kiselina kao i neosnovanoj histeriji vezanoj za životinjske masnoće, danas ih ima posvuda.

Koristan savet bi bio izbegavati omega 6 u korist omega 3, i zato se postavlja pitanje šta je sa sadržajem omega 6 u orašastom voću.

Omega-6 u Različitim Vrstama Orašastog voća (1/4 šolje)

Orasi – 9.5 g

Bademi – 4.4 g

Indijski orasi – 2.6 g

Brazilski orasi – 7.2 g

Lešnici – 2.7 g

Pistaći – 4.1 g

Kao što se vidi, skoro svi su bogati omega 6 masnoćama, Da li to znači da bi redovno konzumiranje orašastog voća pomerilo odnos omega 3 prema omega 6 masnih kiselina u pravcu proupalnih omega 6 kiselina?

Ipak konzumiranje orašastog voća nije isto što i prženje hrane svakog dana u jefitnom ulju bogatom omega 6 od soje ili suncokreta.

Orasi nisu vreće linolne kiseline. Kada izolujemo samo linolnu kiselinu i onda je izložimo svetlu, vazduhu i toploti i zatim konzumiramo, to je loša navika u ishrani.

Ali orašasto voće je mnogo više od linolne kiseline. Ono je prilično kompletan nutritivni izvor. Ono je zapravo semenka od koje nastaje čitavo drvo i u sebi sadrži sve ono što je potrebno za rast i razvoj drveta: masnoće, ugljene hidrate, proteine, prirodne antioksidante, kao vitamin E, i puno minerala.

Antioksidanti u hrani postoje prvenstveno radi zaštite iste od oštećenja. Linolna masna kiselina u orsaima nije tu zbog nas, iako smo se mi vremenom navikli da je koristimo. Ona je tu da bi obezbedila energiju za buduće drvo. Oštećena i oksidirana masnoća nije dobra i zato je unutar semena i vitamin E koji sprečava njenu oksidaciju. Kada iz orašastog voća odstranimo sve dodate korisne nutritijente i ostavimo samo masnoću u tečnom obliku, to je kao da tražimo nevolju bez razloga. Sa druge strane ako pojedemo celi plod, masnoća ostaje zaštićena prirodnim antioksidantima, bar u izvesnoj meri. Zato konzumiranje sirovih oraha ili sličnog voća nije isto kao konzumiranje nagorele, oštećene, ekstrahovane, rafinisane, veoma nestabilne i izolovane Omega 6 masnoće u obliku potpuno drugačijem nego što je to prirodno. Ako ispečete svoje orahe ili bademe do tačke gorenja, onda da, verovatno unosite oštećene masnoće i to može da predstavlja problem.

Čak i ako se složimo da Omega 6 nije baš najzdravija masnoća, pozitivne stvari u orašastom voću odnose prevagu. Postoje indikacije da orašasto voće smanjuje markere sistemske upale (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18296371), a upala je povezana sa čitavim nizom bolesti i zdravstvenih problema, kao što su gojaznost, insulinska rezistencija, srčane bolesti, višak kortizola itd.

Autori ove studije nisu hteli da izoluju jednu jedinu komponentu orašastog voća, već kažu da je to kompleksna matrica koja sadrži različite nutritijente i ostale hemijske konstituente.

Gde je problem?

Problem se javlja zbog toga što imamo postojan pristup hrani tokom cele godine, a kroz vekove je ista ta hrana bila dostupna samo povremeno i sezonski. Naši preci nisu mogli da sakupljaju orahe po ceo dan a nije ih ni bilo u ogromnim količinama. Zbog toga orašasto voće ne treba da bude glavni deo vaše ishrane. Četvrt čaše povremno je savim dovoljno.

Nemojte peći svoje orašasto voće i nemojte ga kuvati na ulju. Najbolji način je da ga kupite u sirovom stanju i da ga konzumirate sirovo. Sve u svemu, orašasti plodovi ne bi trebali da sačinjavaju značajan deo kalorijskog unosa u vašoj ishrani. Ne radi se o tome da je Omega-6 u njima inherentno opasna, pogotovo što se radi o integralnom paketu. Orašasto voće može čak i biti veoma korisno za zdravlje srca verovatno zato što smanjuje sistemsku upalu. Radi se o tome što je previše dostupno, i voma lako se može preterati sa njegovim unosom. Orašasti plodovi su nutritivno gusti, i veoma zasićuju što je zapravo njihova dobra strana, ali važno je ne preterivati i držati se razumnih količina u ishrani.